Didina šetnja — devojčica kojoj je flaster ponos
Didina šetnja — zašto mi je flaster ponos
Didi na obrazu uvek ima jedan flaster. Svaki put čuje pitanje „Zašto ga ne skineš?”, ali samo se osmehne i prođe dalje.
Dok šeta po vetrovitom danu, Didi se priseća vremena kad je bila mala. Dana kad je pala i plakala, i toplih ruku koje su joj obuhvatile oba obraza.
Hajde da polako prošetamo sa Didi i saznamo pravi razlog zašto ne skida flaster.
Vetar je bio lep, pa sam izašla u šetnju

Pošto sam se slatko najela za ručak, izašla sam u šetnju ispred kuće.
Danas ću vam u šetnji ispričati ponešto o sebi, o Didi.
Nije to ništa posebno… ali eto, danas mi se nekako priča.
Previše sam ručala. Hi hi, kad baka kuva, apetit prosto ne mogu da zaustavim.
Zato sam i izašla — da se malo svari. Inače me sve vreme hvata dremež.

Ni vruće ni hladno, a vetar takav da te golica po vrhu nosa.
Takvim danima sam raspoložena, pa koračam krupno, baš krupno.
Bum, bum, bum.
„Zašto stalno nosiš flaster na obrazu?”

Išla sam kaldrmom kad je čika, vlasnik prodavnice, naišao iz suprotnog smera, pogledao me i stao.

„Mala, i prošle nedelje isto — zašto stalno nosiš flaster na obrazu?”
…To pitanje često čujem. Iskreno, skoro svaki put.
I u šetnji, i u marketu, ponekad i u liftu. Haha.
Svaki put ja samo „Ma tek tako, tako je kul~” i prođem dalje.

Ali znaš šta. Danas su mi se, dok sam hodala, stalno vraćale stare uspomene.
Zašto ga zapravo ne skidam? Zato što je stvarno kul?
Hm… i to je tačno. Ah, šta li je. Noge mi se same usporavaju.
Kad počnem da razmišljam, korak mi se uspori

Imam naviku da mi se korak uspori čim počnem da razmišljam.
Dok sam lagano koračala, prstima sam tap-tap dodirnula flaster na obrazu.

Kad bolje razmislim, bilo je to tada.
Kad sam bila jako mala. Mnogo, mnogo manja nego sad.
Dan kad sam se saplela o kamen i plakala

Saplela sam se o kamen i pala. Jaooo!! — tako.
Ogulila sam koleno, ogulila i obraz. Plakala sam i plakala. Baš glasno.

A onda su mi prišle tople ruke.
Obuhvatile su mi oba obraza, dunule uuu-uuu i zalepile mi ovde jedan flaster.
„Sve je zaraslo.”
Te ruke su bile zaista tople. …Ruke moje mame.
…
Videla sam mrava koji ne spušta svoj teret

O. Mrav.
Ispod drveta su mravi išli u koloni.
Jedan je nosio nešto veće od sebe — ma šta?! Kako li uopšte to nosi?
Malo sam čučnula i gledala. Mrav baš nikako nije spuštao teret.
Sigurno mu je teško. A? Ne spušta. Do samog kraja?
Ah.

Pa i ja sam takva.
Ustala sam i ponovo krenula.
Spustila sam ruku na obraz. Flaster je bio tu. Uvek je bio tu.
Zato ga i ne skidam

Da, zato ga i ne skidam.
Ono kad sam pala, pa mi je neko rekao „sve je zaraslo”.
Pa to stoji ovde, evo ovako zalepljeno.
Znači nema razloga da ga skidam.

Neću ga skinuti. Jer mi je to ponos.
Hi hi~

Ponovo sam zakoračila krupno, baš krupno.
Bum, bum, bum.
Vetar je bio malo lepši nego maločas.
Hoćeš li da uđeš u priče o Didi i njenim drugarima?
WAGZAK JUMP — uskoči u svet
Često postavljana pitanja
P. Zašto Didi ne skida flaster sa obraza?
Didi flaster nije običan pokrivač za ranicu. U njemu su tople mamine ruke, koje su maloj Didi, dok je plakala posle pada, obuhvatile oba obraza i rekle „sve je zaraslo”. Zato Didi taj flaster doživljava kao svoj ponos i ne skida ga.
P. Šta ova priča može da znači detetu?
Govori o tome da dragocena sećanja, i kad se ne vide, dugo ostaju u srcu. Kao što Didi gleda mrava koji svoj teret nosi do kraja i u njemu prepoznaje sebe, tako i dete prirodno oseti da sećanje na to da je voljeno postaje snaga koja ga čuva.
P. Mogu li se u aplikaciji WAGZAK JUMP sresti likovi poput Didi?
Da. U aplikaciji WAGZAK JUMP pojavljuju se Didi i njeni drugari i zajedno sa detetom uskaču u svet. Bez reklama, na 30 jezika, uz više od 100 raznih 3D sadržaja — priča i učenje na istom mestu.
Kraj današnje priče iz šetnje! Uskoro se javljam sa novom zanimljivom pričom. Vaša Didi.
